PRIRODNI I VJEŠTAČKI PROIZVODI BILJNOG SVIJETA

Biljke rastu instiktivno, po programu koji im je dat. Rastu na jednom mjestu, vezujući se korijenom za zemlju iz koje crpu vodu i hranu (minerale), za održavanje stabla i proizvodnju lista, cvijeta, sjemena, ploda, korijena… Plodovi imaju tačno određen miris i ukus, imaju određen hemijski i biološki sastav. Poseban miris ima bijeli luk, a poseban bosiljak i lavanda.

Ako biljku vještački poremetimo u svom programu, dobijemo hibride koji nemaju prirodan ukus i miris, izvorni hemijski i biološki sastav. Radi profita ide se na masu na uštrb kvaliteta. Ništa bez izvorne prirode, gdje se ima manje, ali je to manje dobro, kvalitetno, zdravo i moćno.

Biljke oplemenjuju vazduh, vodu, daju svojim plodovima ukus, boju, miris i razne sastojke za izgradnju i održavanje svih živih bića na zemlji na čelu sa čovjekom, čovječicom i njihovom dječicom.

STVARANJE INSEKATA

Insekti su pravi divovi ako se posmatra njihova veličina u odnosu na učinak. Recimo, pčela.

Ona je remek-djelo prirode. S jedne strane oprašuje biljke, a istovremeno proizvodi saće u koje smješta med, savršenog sadržaja i ukusa.

Slična je priča sa mravima, koji imaju, kao i pčele, bez nacrta, projekta i školske obuke, savršenu
organizaciju rada, organizaciju od koje bi čovjek mogao da uči.

SMISAO I SVRHA ŽIVOTA NA ZEMLJI

Smisao i svrha života čovjeka na zemlji je u prirodi. Kad čovjek radi na selu, u prirodnim fabrikama, on služi Bogu. Vještačke fabrike su veliki teret i muka za čovjeka i planetu uopste.
Čovjek treba da čuva prirodu, jer joj služi, da je njeguje, jer mu treba, da bude gospodar, jer mu tu ulogu Tvorac dade.

Međutim, vjestački sistem istjera čovjeka iz prirode, uvede ga u vjestački sistem, (potrosački, robijaški, stresni), u sistem gradova, fabrika, farmi, plantaža, gdje se gubi zdravlje, sreća, milost, a o ljubavi i istinskoj vjeri da ne govorimo. Zbog lažnog sjaja i lakoće života, ljudi su pohrlili iz prirodnih Božjih u vještačke fabrike. Tu su u službi demokratskog čovjeka, koji je vlasnik, koji utjeruje potčinjenima strah, uzrokuje stres, gordost, zavist, egoizam,pohlepu, pa se standard mjeri količinom novca, zlata, tehničkih uređaja i pomagala, a ne izvornom prirodnom.

Zanemaren je Božji standard koji kaže koliko svemirske energije primamo, koliko umilne svjetlosti imamo tokom dana, koliko uravnotežene toplote dobijamo, koliko svježeg vazduha udišemo, koliko zdrave vode pijemo, te koliko mirisne i ukusne hrane jedemo. Bolji standard se još ogleda i u tome koliko smo radosni, veseli, sretni u ljubavi, milosti i istinskoj vjeri.

KRUŽNI TOKOVI ŽIVOTA

Život je krug.
Prvo, imamo začeće, pa rađanje, rast, stasavanje, pa starenje, a onda vraćanje izvoru. Sve se odvija po planu Tvorca. Ništa nije prepušteno slučaju, sve je usklađeno sa prirodnim zakonima. Sve kruži, od svjetlosti, toplote, vode i vazduha, do proizvoda biljnog i životinjskog svijeta, svijeta insekata i mikroorganizama.

KRUŽNI OKOVI ŽIVOTA

Danas je život na zemlji zarobljen u materijalne okove. U robovlasničkom društvu je bio zarobljen lancima, a u demokratskom parama i zlatom, strahom i stresom.
Šta su gradovi, do robijašnice za ljude! Šta su farme, do zatvori za životinje! Šta su plantaže, do apsane za biljke!

KRUŽNA ISHRANA ŽIVIH BIĆA

Današnji čovjek misli da je hrana samo hljeb i ostalo što se uz hljeb kuva, peče, dinsta i prži.
Prva, i osnovna pokretačka životna hrana je svemirska energija koja preko UM-a, misli i duha puni dušu. Duša daje pogon fizičkom tijelu, a UM i misli to raspoređuju gdje treba. Dokaz: ako se umno uzdrmamo i mislima počnemo da lutamo, dolazi do slabljenja rada pojedinih organa. Ako se svađa- mo, žuč ne obavlja svoju funkciju; ako se sekiramo, jedimo, opterećujemo jetru; ako smo ljubomorni i zaljubljeni, oštećujemo srce i pluća, i tako dalje.

Druga hrana je svemirska svjetlost Sunca i Mjeseca, koja osvjetljava Zemlju, koja proizvodi hranu za sav živi svijet.

Treća hrana je toplotni režim naše majke Zemlje, koja njedri i potpomaže plođenje, razmnožavanje, rašćenje.
Četvrta hrana je svjež vazduh koja je prva komponenta za izgradnju i održavanje fizičkog tijela, oplemenjen morem, okeanom, ledom, snijegom, livadama i šumama. Vazduh se kupa u svjetlosti sunca i mjeseca, zatim u lepršavom snijegu i kiši probojnoj.

Peta hrana je izvorska voda koja je druga komponenta za izgradnju i održavanje fizičkog tijela i ima kružni tok. Isparava se sa svih mogućih površina, diže se u nebesa gdje se oplemenjuje sunčevom, mjesečevom i zvjezdanom svjetlošću, pa se profiltrira kroz vazduh oplemenjen kiseonikom. Iz oblaka pada u obliku kiše i snijega, puni se mineralima, i izbija iz zemlje kao hrana žednima. Voda gubi mnogo u mirisu, okusu i zdravlju, čim prođe kroz cijev i česmu.

Šesta hrana su proizvodi biljnog i životinjskog svijeta i svijeta insekata i čine treću komponentu za izgradnju i održavanje fizičkog tijela. To su prirodne Božje fabrike, fabrike koje imaju kružni tok. Zemlja hrani biljku mineralima, vitaminima, toplotom, vodom i vazduhom, moćnom svemirskom energijom i svjetlošću. Biljke daju svoje proizvode svemu što se miče na zemlji, na čelu sa čovjekom i čovječicom, a list, stablo i cvijet ponovo se vraćaju zemlji da joj poboljša strukturu i rastresitost. Svijet životinja, insekata i mikroorganizama uzima biljnu hranu u raznim oblicima, hrani se vareći je i istu vraća u zemlju biljkama za daljnju ishranu, kao stajsko djubrivo.

Tvorac je sve to doveo do savršenstva: sve jedno drugo hrani, brani, hrabri, štiti i oplemenjuje.

Kako smo se nekad hranili?
Jeli smo svježu hranu, iz svog podneblja, onakvu kakvu smo je nalazili u prirodi. Meso nismo jeli, nego smo ga stavljali u jelo kao začin. Biljne proizvode smo čuvali u podrumima, trapovima, sušeći na suncu i na tavanu, na promaji ili dimu. Mlijeko i mliječne proizvode čuvali smo u drvenim posuda- ma. Sve je odisalo prirodnim mirisima i ukusima koji tijelu daju zdravlje, a duhu i duši čvrstinu i moć.

Šta jesti danas?
Ujutro jesti kašu od pšenice, kukuruza, ovsa, heljde i drugih žitarica, uz malo blagog sira i šolju mlijeka. Za ručak varivo od kupusa, krompira, pasulja, riže, i to mijenjati svaki dan. Uveče, dok smo mlađi, jesti ono što ostane od ručka, uz šolju kiselog mlijeka. Prije svakog obroka jesti voće iz podneblja u kojem živimo. Sat-dva poslije obroka popiti pola litre izvorske vode, ako se kroz rad znojimo i do dvije litre.

Svako treba da isproba šta mu odgovara; voda i voće sat-dva prije ili poslije jela. Sam čovjek mora da osjeti šta mu duh i duša traže. Treba se lišiti poroka kao što su slatkiši, alkohol, kafa, cigarete, droga, koka-kola, žvaka i slično. Osnova ishrane treba da budu med, žitarice, voće i povrće u prirodnom, izvornom stanju.