NENAD JANJETOVIĆ JANJE, SVJETSKI PUTNIK I MISIONAR ZDRAVOG ŽIVOTA

Bolesna duša zbog tuđine i modernog doba

Poslije višemjesečnog boravka u Americi, na poziv ljudi različitih nacionalnosti koji su u daleku i veliku državu došli iz bivše Jugoslavije, Nenad Janjetović Janje, magistar narodne medicine kaže da je kod mnogih bolesna duša zbog napuštenog zavičaja i stalne čežnje za prirodom.

-Bio sam u Dalasu, Sent Luisu, Milvokiju, Čikagu, na Floridi i drugim američkim gradovima u kojima živi mnogo ljudi iz BiH, najviše iz Velike Kladuše kojis u bili moji ljubazni, srdačni i dobri domaćini. Njima dujem veliku zahvalnost kao i ostalima iz drugih krajeva i država koji su se pobrinuli za moj dolazak u Ameriku i dugotrajan boravak u toj zemlji – kaže Janjetović.

Šta Vas je impresioniralo u svakodnevici američkih građana, time i naših ljudi tamo?

-Meni je neshvatljivo da malo ljudi pješači, oni za to nemaju vremena jer su u stalnoj žurbi. Oni gotovo da i nemaju slobodnog vremena, što je uzrok mnogih nedaća i zdravstvenih preoblema. Osim toga, nije zanemariv ni bezbjednosni faktor. Jedan čovjek iz BiH kazao mi je da se oni plaše hodanja pješke jer su u strahu da budu napadnuti.

-Koliko vremena ste proveli u Americi?

Kada to preciznije sagledam, četiri puta sam bio po 25 dana, što je za kratak period, kada se sve sabere, prilično dug period. Dakle, imao sam dovoljono vremena da spoznam status naših ljudi u Americi.

-Šta je na Vas još ostavilo poseban utisak?

Neshvatljivo je odsustvo humanosti, solidarnosti… U velikom trgovačkom centru pozlilo je crnkinji u mojoj blizini. Ona je pala, bez svesti i ja sam instiktivno potrčao da joj pomognem. Na to me, u poslednji trenutak upozorio moj domaćin rekavši da ne prilazim, da je to kažnjivo i da saamo služba Hitne pomoći ili policija mogu i smiju intervenisati. Za naš mentalitet, to je neshavtljivo.

Zabranjeno je pomaganje, tako shvatam njihove odnose.

-Kakav ste prijem imali kod svojih domaćina, poreklom iz BiH, Srbije, Hrvatske…


Naši ljudi, Srbi, Hrvati, Muslimani, svi oni su jednako ljubazni i gostoprimljivi ali bih na prvo mjesto stavio prijatelje iz Velike Kladuše koji su brojni u Sent Luisu. Njih je tamo ratna nevolja potjerala ali oni nisu zaboravili svoj zavičaj, ljude, tradicionalno gostoprimstvo. Žao mi je što oni mnogo rade i nemaju vremena za sebe i svoje bližnje. U tome su oni prekinuli vezu sa priorodom, sa sam ima sobom a to je osnova zdravlja.

-Od čega, gledano iz ugla posla kojim se dugo i uspješno bavite, pate naši ljudi u Americi?

Pate zbog izostanka uticaja prirode koja je temelj zdravlja. Njihov um je obolio, njihova duša je bolesna… To zvuči problematično, za neupućene ali je to najveća bol koja se teško liječi. Oni su izgubili ravnotežu u kosmosu a njeno vraćanje je teško i dugotrajno.

-Zbog čega jer tako, da li je bilo našina da se poštede, izvuku iz zamki modernog doba?

Oni su taoci vještačkog sistema, neprirodnog načina života. Ne smijemo zaboraviti da je priorda sve lijepo udesila i da svako narušavanje toga skalda dovodi do zdravstvenih problema, do teških poremećaja koji se ne mogu brzo i lako dovesti u normalu.

-Šta najviše opterećuje Amerikance, obzirom da su i naši ljudi koji su tamo došli tokom poslednjeg rata, praktično američki državljani i građani.

Izvor mnogih nedaća kojima su oni ugroženi je u stalnom radu, sve je precizirano, ljudi su kao roboti, bez predaha, u stalnoj borbi za goli život. Oni mnogo zarade ali dražva njima sve to uzme i opet su na nuli.

-Da li ćete uskoro, ponovo u Ameriku ili čete nastvaviti svoju misiju u Evropi?

Iskreno, ne planiram uskoro u Ameriku jer imam mnogo obaveza u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Danskoj, Sloveniji i drugim državama. Ne podnosim procedure putovanja, posebno avionima, gdje su procedure u Americi detaljne i opterećujuće kao i sve drugo, o čemu sam već govorio. Nadam se da sam mnogim ljudi u Americi pomogao i to me čini srećnim i zadovoljnim.

-Šta je Vaš savjet onima koji osjećaju problem ili smatraju da je njihov duhovni i fizički balans poremećen. Sigurno ste i u Americi susretali takve slučajeve.

Jesam, oni su u nekom smislu moji pacijenti. Prvo, to nije bolest nego slabost koja se prevaztilazi prvenstveno vjerom u sebe, to je od presudne važnosti. Mnogi povjeruju das u bolesni a u suštini oni su izgubili balans, vezu sa priorodom i klize u beznađe a tome ne pružaju otpor. Moja je misija da pomognem kako bi zaustavili dugovno i fizičko propadanje bez razloga, da aktiviraju unutražnje odbrambene mehanizme, da pobijede svojmu slabost.

-U Njemačkoj i Sloveniji ste održali više seminara, imate i svoje učenike? Kakva su Vaša iskustva po tom pitanju?

Iskustva su dobra, pozitivna… U Minhenu sam imao seminar za 40 polaznika. Radili smo na teme, kako spoznati sebe, priorodu i univerzum. Druga tema je, kako izbalansirati sebe i održati mentalnu i fizičku snagu, zdravlje… Moje učenje je specifilno ali sasvim logično, gdje u prvi plan stavljam vazduh, vodu te proizvode biljnog i životinjskog porijekla kao faktore koji su nezaobilazni ali je važno znati kako ih koristiti. Kosmička energija daje nam moć i od koje zavisi sve u životu. Dakle, opet se sve vodi na bans sa prirodom.

-Imali ste i seminare u Ljubljani gdje ste podijeli više diploma svojim učenicima?


Uručio sam 12 diploma svojim učenicima koji su prošli dugotrajan nastavni proces, teoretski i praktično pokazujući svoj dar i stečene vještine. To mi je dalo novi podsticaj jer seminari su dokaz da moja logika i teorija imaju smisla i daju očigledne rezultate.