Kao što kompjuter, mobilni telefon ili automatski sistem upravljanja i rada u proizvodnoj hali ima svoju karticu (čip, program za rad), tako svako živo biće, pa i sam čovjek, ima karticu koja se zove UM i misao. Sama riječ centralni nervni sistem govori da se nešto dešava iz centra. Po mom mišljenju i spoznaji to je centar djelovanja UM-a i misli koji su smješteni na samome centru čela, pa djeluju kao treće nevidljivo oko. U nekim zemljama istoka stavljaju tačke manje ili veće na sred čela. Naši preci su znali reći, da bi riješili neki problem, da se prvo stavi prst na čelo, a onda da se odlučuje. Tri puta mjeri, pa tek onda sijeci, pa opet kratko, riječi su koje su naši stari govorili.

Iz centralnog nervnog sistema (sistema UM-a i misli), upravlja se radom perifernog nervnog sistema (sistema duha). Ovaj periferni ner vni sistem pokriva vegetativni nervni sistem (sistem duše), koji tijelu daje životnu energiju. Periferni i vegetativni nervni sistem ne mogu da rade i funkcionišu bez UM-a, misli, duha i duše, a sve to pokriva svemirska energija. Naglašavam, duša se puni svemirskom energijom i pokreće tijelo na rad i proizvodnju potrebnu za izgradnju i samoodržavanje, za rad fizičkog tijela u prostoru i vremenu. Električni uređaj kada se isključi iz struje izvora napajanja i pogona, istog momenta staje sa radom, što je dokaz da i čovjeka neko i nešto pokreće.

Sistem UM-a smješten je u hipofizi, a djeluje na duh i dušu preko misli koja je smještena u epifizi. UM i misli daju moć centralnom nervnom sistemu preko koga funkcioniše periferni i vegetativni nervni sistem. Prije svega, UM i misli su ti koji nose program za izgradnju i održavanje tijela. Izvršioci su duh i duša, i to po mjeri. Dokaz su što nokti i kosa mogu da narastu samo toliko koliko im je po programu Tvorca dato.

Um je lopta kojasija iz UM-a sve ide i raste. Zato se u nauci medicinskoj kaže da je hipofiza namijenjena za rast. Hipofiza je mali organ finog sastava u kojoj boravi UM, Tvorčeva kartica (čip). U njoj je smješten sav program potreban za život. Ako je neko lošeg ponašanja i znanja, kaže se da je maloUMan, da mu se UM zamračio. Ako zna, kaže se da sija od znanja, da je bistar i UM-an.

Mi imamo i tu moć da UM-om primoramo tijelo na razne aktivnosti preko duše, duha i misli. Navešću primjer četrdeset dječaka od deset godina koji su približno iste visine. Odvojimo deset za fudbal i hokej. Visina njihova do dvadeset pete godine iznosiće od 165 do 185 cm. Drugih dvadeset uzmemo da trenira košarku i odbojku. Njihova visina ići će od 185 do 215 centimetara. Razlog je što se fudbalerima lopta kotrlja po zemlji, što hokejašima pak po ledu klizi, pa stalno prema dolje gledaju i zgureni trče, kližu, dok se odbojkaši i košarkaši stalno izvijaju da loptu iznad glave dohvate.

Iz UM-a djeluje bol, temperatura, hladnoća, pritisak i svaki drugi proces u tijelu. To se događa automatski, po potrebi, da bismo zaštitili duh, dušu, i tijelo. Ponavljam, UM i misli su centralne uloge za prolazak duha, duše i fizič- kog tijela kroz materijalni svijet. To se događa od momenta začeća, do momenta smrti, a poslije smrti UM, misli, duh i duša, vraćaju se onamo odakle su spali, vođeni od strane anđela smrti.

Šta još radi UM, pitanje veliko i teško dokučivo.

Kroz moju praksu od dvadesetak godina, spoznao sam da UM prihvata svemirsku energiju po programu Tvorca. Taj višebojni energetski zvjezdani prah UM pret vara u tekućinu. Misli šalju u duh koji na svoj način transformiše tu tekućinu i predaje duši. Duša je akumulator koji puni mišiće i o r g a n e e n e r g i j o m . Kad se prekine lanac dotoka energije, tijelo automatski staje i klone a mišići i organi se energetski prazne.

Misao je izvorna moć UM-a koja je smještena u epifizi. Epifiza ima oblik šišarke, dužine oko jedan centimetar. Misao ima oblik nevidljive haljine ljudskog tijela. Nevidljiva je i moćna radilica dobra i zla. Ima brzinu bržu od svjetlosti. Čim pomislimo, mi smo nevidljivim tijelom već tamo i djelujemo. Misao može da zaveže duh i dušu u čvor od straha, stresa, ljubomore. To isto može da uradi sa tuđim duhom i dušom. Bistar UM razgraničava dobro od zla, umiruje i usmjerava misli. Tada se duh i duša oslobađaju od stege i čvorova i nastaje harmonija u našem tijelu, u našoj stvorenoj kući.

Kad nešto čitamo, a misli odlutaju, nema memorisanja. Razlog je taj što misao slaže i uzima iz duha memorije podatke. Kad hoćemo nešto da saopštimo, UM mislima odobrava da iz duha memorije uzmemo sadržaj koji iznosimo na pismeni ili usmeni način.

Na osnovu ovog sistema napravljen je sistem kompjutera, interneta, fejzbuka… Mi iz UM-a pišemo nekakav tekst, pa kad ga završimo, tzv. mišom kliknemo, šaljemo tekst u polje kompjuterske memorije. Kasnije, obrnutim postupkom, vraćamo i koristimo za čitanje ili oštampamo. Ako mišom ne kliknemo, tada se tekst neće memorisati. Zato misli uvijek usmjeravajte tamo gdje smo i šta radimo. Ako nešto namjeravamo na daljinu djelovati, onda ne radite ništa fizički, nego se usredsredite na to šta hoćete da dokučite. Ako nam za strojem misli odlutaju, možemo se povrijediti.

Ekonomista bi kazao da projekat može ići na ost varenje kad se zat vori financijska konstrukcija, a pravnik ost varuje presudu tek kada je presuda pravosnažna.

Misao je moć stvaranja, pokretanja i materijalizovanja i čini osnovnu sponu između svemira i UM-a, između UM-a, duha i duše, između UM-a i okoline koja nas okružuje. Misao ima ulogu da st vara materijalno u nama, i pri tome troši mnogo energije što izaziva umor i malaksalost duha i duše. Misao je kreativna, pokretačka snaga čiji su izvršioci duh i duša sa fizičkim tijelom, kao krajnji izvršilac materijalizacije nečeg što zamislimo. Rasute i lutajuće misli troše mnogo energije i slabe ak tivnosti i moć duha i duše, a time i fizičkog tijela u intelek tualnom i fizičkom radu.

Prosvjetljenje nastaje kad UM i misli budu uzdignuti na nivo fine vibracije koja duhu i duši daje skoro svemirski mir i vedrinu. Tad nam je memorija čista, povećava nam se prostor vidovitosti, a je san spokojan. Izoštrava se osjećaj sluha, ukusa, mirisa, pa smo snalažljivi. Duša kod prosvjetljenja ima dobru kontrolu ljubavi, bez egoizma, ljubomore i gordosti, kao i svega drugoga pozitivnog.

Nagoni su pod kontrolom, tako da je sve skladno i jednostavno. Osim toga, duša, refleks i instikt su toliko izoštreni da smo brzi i efikasni na svim poljima gdje je velika žalost ili velika radost, pa ništa ne može da poljulja tu duhovnu stabilnost i uzdignutost koju zovu prosvjetljenje.

Svjesnost (svijest) čini neprekidna uravnoteženost UM-a i misli koja eliminiše sve negativnosti koje se trenutno nakupe. Svijest ne dozvoljava da negativnost lako prodre u duh i dušu čije su haljine nevidljive, a ostaju čiste i svijetlih boja. U tak vom skladu teško nam može pasti mrak na oči. U trenitku momentalne rastrojenosti, usljed straha i stresa, ostajemo mirni i stabilni, što znači da smo postigli nirvanu, blaženstvo u teškoj prilici, kako bi rekli Tibetanci. Znači, samo čistim, kao sunce svijetlim mislima, možemo postići visok nivo svijesti, da nam se UM ne može zamutiti, niti zamračiti.

Misao može brzo da napuni i isprazni energetski sistem i potencijal našeg tijela što zavisi od oštrine i čvrstine UM-a. Dokaz je šlog. Kad se jedna strana tijela isprazni energijom, oko se zatvori; lice i usne se krive, a ruke i noge ostaju bez energije, nemoćni za kretanje i rad, slabi glas, sluh… Kad se vrati energetski potencijal u tu stranu, sve se vraća u funkciju. Mišići se pune svemirskom energijom.

HIPOFIZA je žlijezda, između lijeve i desne polovine velikog mozga, u kojoj je smješten UM. Sve žlijezde, pa i hipofiza, dobijaju potreban sastav hormona putem hormonalnog sistema koji vodi od malog stomaka, polnih organa do svih žlijezda, pa i do hipofize i epifize.

Hipofiza i epifiza dobijaju hormone tačno programiranog sastava koji daju prijatan boravak UM-u, a mislima osvježenje.

Hipofiza ima svoj prednji i zadnji slojrežanj koji prihvata gotove hormone pripremljene u donjem stomaku tačno određenog sastava i boje, vršeći doradu u svom sistemu dajući svježinu i glazuru kori velikog mozga. Na taj način omogućava da UM mirno boravi u prostoru hipofize.